Crkva sv. Marije Milosrdnice

Nastanak crkve Majke Milosrđa obilježen je čudotvornim događajem koji je odredio njezinu gradnju izvan gradskih zidina. Stari tekstovi donose priču o utemeljenju ove crkve po želji imućnog Bujca Paola Razizze (Pavla Račice) koji se nakon pojavljivanja gospe u snu 1497. uputio u Veneciju da bi nabavio njezin kip. Na povratku nije stigao za dana u Buje, jer je ulaz u grad bio zatvoren, odlučio je odmoriti se i prenoćiti pred gradom. Kad je ujutro htio sa kipom ući u grad, shvatio je da ga ne može podići i pomaknuti ni sam ni uz pomoć drugih. Događaj ga je uvjerio da Majka Božja želi da joj sagradi svetište upravo na tom mjestu – izvan gradskih zidina.
Danas se nalazi na Trgu Slobode, tradicionalnim sastajalištu Bujaca a kojem se nalazi i vidikovac te etnografski muzej. Prva kapela sagrađena je 1498. godine a pripisuje se poznatom klesaru Mateju iz Pule. Vijest o čudesnom događaju proširila se u narodu te je uskoro za vjernike cijele okolice postalo mjesto hodočašćenja i štovanja, pa je shodno tome Općinsko vijeće donije odluku o gradnji crkve. Radovi su završeni 1587. kako stoji i zapisano s vanjske strane nadvratnika lijevih bočnih vrata. Ispred crkve nalazi se pitoreskni «frescal» iz 1590. godine s ogradama i klupama te zvonik visok 22 m sa satom i karakterističnim prolazom. Skladna ali jednostavna arhitektura crkve skriva u svojoj unutrašnjosti umjetnička djela neprocjenjive vrijednosti.
Kip Majke Milosrđa djelo je venecijanske radionice Paola Campse i Giovannija iz Malinesa. Kip je rađen u vivarinijevskom stilu a utjecaj flamanske umjetnosti Giovannija iz Malinesa vidljiv je u dekoraciji «pressbrokata» jastuka i haljine Djevice. Zapravo je to kasnogotička tehnika koja se rijetko susreće u onovremenim majstorskim radionicama u Veneciji pa stoga utoliko važnija jer je pronađena upravo u Bujama. Kip je smješten između kipova sv. Josipa i sv. Servula, zaštitnika Buja i zatvoren rešetkastim pozlaćenim vratašcima izuzetne obrtničke vrijednosti. Povjesničari umjetnosti drže da je ova skulptura među najljepšim drvenim kipovima u Istri. Bočno od glavnog oltara smještene su dvije slike padovanskog slikara Francesca Zanelle iz 1687. godine izuzetno kompleksne ikonografije. Najznačajnije je slika oltarna pala koja prikazuje Djevicu sa sv. Maksimom i sv. Pelagijem biskupom te Luigijem Gonzagom, djelo venecijanskog rokoko slikara Gianbattista Pittonija iz 1740. godine.
Posebno je vrijedan jedini do sada poznati cjeloviti opus venecijanskog slikara Gaspara della Vecchie (1653-1735) koji prikazuje osam scena iz Kristova života. Gasparo della Vecchia (1653.-1735.), sin je poznatih venecijanskih slikara Pietra della Vecchie i Clorinde Regnier. Bio je slikar, glazbenik, teoretičar glazbe a 1714. proglašen je «matematičarom Serenissime». Od čitavog njegovo opusa ostalo nam je jedino osam uljanih slika koje se nalaze u Bujama kao jedini poznati cjeloviti slikarev ciklus, a prikazuju scene iz Kristova života. Iz venecijanskog seicenta je i ograda duž pjevališta s orguljama rezbarena u obliku pozlaćenih kasetona sa tri duguljasta platna koja prikazuju «Susret na zlatnim vratima», «Rođenje Marijino», «Uznesenje Bogorodičino» i «Poklonstvo kraljeva».
Nakon posjete cara Franje Josipa Prvog bujskom svetištu i njegove velike donacije, 1832. crkva je obnovljena i produžena na strani prezbiterija.Tršćanska uprava pokrenula je 1935. godine arhitektonsku i konzervatorsku rekonstrukciju svetišta prema prvotnom izgledu. Sa pročelja su skinute četiri lezene i dva velika prozora te ponovo otvorena središnja rozeta. U unutrašnjosti je strop zamijenjen kasetonima koje je oslikao V. Bergagna. Glavni oltar u središtu prezbiterija umjetnika Mirka Baturića potječe iz 1976. godine, a prikazuje sakramente krunice i evanđeliste.